[Poučna priča] Moćan župnik
28/09/2016
Molitva ohrabrenja
12/06/2017

Kreposti i zajedništvo

Kada se spominjemo kreposti što pod tim podrazumijevamo? Zgodno bi bilo istražiti taj pojam u široj društvenoj javnosti i vjerojatno bismo dobili mnoštvo neobičnih odgovora. Možete li zamisliti lica ljudi koje novinar na ulici intervjuira i pita što su to kreposti?

Činjenica je da danas rijetki govore o krepostima. ‘Krepost’ je postala arhaičan pojam koji se povezuje s nekim ‘davnim’ ili ‘srednjovjekovnim’ vremenima: ona je ‘stara, čangrizava i krezuba usidjelica’  – navodi M. Scheler.

Krepost predstavlja određenu kvalitetu u njezinoj izvrsnosti, a evidentna je i prepoznatljiva kroz svoje učinke. Povezana je sa snagom duha, čvrstoćom stavova, staloženim raspoloženjem, umijećem koordiniranog djelovanja razuma i volje, upravljanjem strastima, te općenito s vladanjem po razumu i vjeri. Krepostan čovjek lako i radosno gospodari sobom: u slobodi čini dobro.

One nisu dar, one se stječu vlastitim snagama, kreposti su plodovi ljudske volje, ali nas uvode u zajedništvo s Bogom.

Uvode li nas kreposti samo u zajedništvo s Bogom? Ne, one nas mogu uvesti i u obiteljsko i bračno zajedništvo. Zajedništvo nije samo puka forma, po kojoj su neki ljudi ‘zajedno’ jer su fizički blizu, ona je stanje i duha i tijela.  Pitanje je kako se događa zajedništvo  –  kao stanje duha i tijela uz pomoć kreposti?

Sjećate li se koje su kardinalne kreposti?

Na prvom mjestu je RAZBORITOST – njome vrlo lako uviđamo kako trebamo postupati u različitim okolnostima života. Razboritost je “ispravna norma djelovanja”, tvrdi sveti Toma Akvinski, prema tome ona nas u obitelji vodi ‘ispravnom djelovanju’, tj. dobro razlučujemo dobro ponašanje od ‘lošeg’.

Druga je PRAVEDNOST – označava pravičnost koja  se tiče i osoba i općeg dobra. “Ne budi pristran prema neznatnome, ne popuštaj pred velikima: po pravdi sudi svome bližnjemu” (Lev 19,15).

Na trećem mjestu je UMJERENOST – koja predstavlja određenu lakoću upravljanja vlastitim težnjama i ‘strastima’, te njihovo ‘zadržavanje’ u granicama razuma.

Na kraju je JAKOST – njome s lakoćom svladavamo poteškoće u vršenju dobra, te podnošenje raznih kušnji.

Izvor